KOJI JE DANAS DAN
(23. januar)
Mlada ljekarka ljutito pita oca zna li koji je danas dan? On muca, pokušava da se sjeti, vidim da se plaši da mu od tog pitanja zavisi da li će ostati u bolnici. Spušta glavu, ruka mu jače drhti.
– Ne znam ni ja koji je danas dan – kažem.
– Ni ja ne mogu da se sjetim – dodaje medicinska sestra.
Neurologinja se okreće na stolici prema nama, crte lica joj omekšavaju dok govori:
– Kad su svi nekako isti.
____
„Svoj dnevnik je Selvedin Avdić pisao godinu dana, od marta do marta. Knjiga doslovno ima početak i kraj. Naime, naslov prve dnevničke zabilješke je Početak, napisana je 1. marta na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a posljednji zapis zove se Kraj i u njemu je opisana smrt oca. U taj okvir su stali događaji, sjećanja, komentari, skice za priče, brzi portreti ljudi koji su obilježili Avdićevu prošlost. U selekciji dnevnih događaja, pisac često bira one slike u kojima se manifestira neki gubitak, neki mali smak ovog svijeta zaustavljenog u – često ratnoj – prošlosti iz koje ne uspijeva pronaći izlaz. U egzemplarnom fragmentu knjige, Avdić govori o čovjeku koji je iskopao rupu duboku 4,5 metra, u nju doslovno sahranio ostake svoje kuće srušene u ratu, na humci je postavio nadgrobnu ploču, a onu tablicu s brojem kuće ponio sa sobom u Švedsku kao uspomenu. U isto vrijeme, sve što je u dnevniku napisano vodi ka završnom fragmentu, velikom ličnom gubitku. Ova knjiga iznimne ljepote posveta je ocu, elegija o gradu i o našem svijetu u iščezavanju.“
--- Semezdin Mehmedinović
