Trinaest godina nakon objavljivanja autobiografije "Ljubavnici i luđaci", u kojoj je ispričala kako svoju tako i životnu priču svog supruga Zvonka, Julienne Eden Bušić objavila je novu knjigu ''Tvoja krv i moja'' u kojoj govori o 32 godine čekanja na izlazak supruga iz zatvora. Svoju životnu priču Julienne Eden Bušić ispisala je u autobiografiji “Ljubavnici i luđaci”, nesvakidašnjem djelu koje se prelilo iz granica suhog faktografskog štiva i postalo živom, sjajno ispisanom literaturom pa nije bez razloga proglašavana prvorazrednim književnim događajem.
Trinaest godina kasnije i devetnaest godina nakon izlaska iz zatvora autorica se hvata u koštac sa situacijom u kojoj se sada nalazi: samoćom koja je sve više obuzima i sve manjom nadom da će joj suprug, Zvonko Bušić, koji je već trideset dvije godine zatvoren, ikada biti pušten.
Pišući pisma njemu Juliene Eden Bušić piše o sebi, o načinu preživljavanja dugogodišnjeg čekanja, gubljenju i vraćanju vjere u konačno izbavljenje, ali i ljubavi koja sve te godine nimalo nije ugasnula. No, svako od pisama ima i poseban dodatak namijenjen cenzoru, osobi koja pisma (ne) propušta zatočenom suprugu i s kojim autorica počinje neizravan dijalog. Ovaj epistolarni roman iskreno je i osobno svjedočenje o ljubavi, odanosti i žrtvi koje mogu doživjeti i preživjeti samo rijetki.
Julienne Eden Bušić bila je studentica kada je, davne 1969. godine, u Beču upoznala Zvonka Bušića. Tada je prvi puta čula i riječ “Hrvat”. Djevojci iz Oregona, koja tada nije imala nikakve veze ni s Hrvatskom ni s Jugoslavijom, cijeli će život, unatoč tome, proći u znaku žrtve za hrvatsku ideju. Od godina provedenih u bijegovima od egzekutora Udbe, preko 13-godišnje robije zbog otmice aviona i smrti policajca, do 30-godišnjeg čekanja Zvonka, koji ju je, baš zato, prozvao “Penelopom”.
Trinaest godina nakon objavljivanja autobiografije "Ljubavnici i luđaci", u kojoj je ispričala kako svoju tako i životnu priču svog supruga Zvonka, Julienne Eden Bušić objavila je novu knjigu ''Tvoja krv i moja'' u kojoj govori o 32 godine čekanja na izlazak supruga iz zatvora. Svoju životnu priču Julienne Eden Bušić ispisala je u autobiografiji “Ljubavnici i luđaci”, nesvakidašnjem djelu koje se prelilo iz granica suhog faktografskog štiva i postalo živom, sjajno ispisanom literaturom pa nije bez razloga proglašavana prvorazrednim književnim događajem.
Trinaest godina kasnije i devetnaest godina nakon izlaska iz zatvora autorica se hvata u koštac sa situacijom u kojoj se sada nalazi: samoćom koja je sve više obuzima i sve manjom nadom da će joj suprug, Zvonko Bušić, koji je već trideset dvije godine zatvoren, ikada biti pušten.
Pišući pisma njemu Juliene Eden Bušić piše o sebi, o načinu preživljavanja dugogodišnjeg čekanja, gubljenju i vraćanju vjere u konačno izbavljenje, ali i ljubavi koja sve te godine nimalo nije ugasnula. No, svako od pisama ima i poseban dodatak namijenjen cenzoru, osobi koja pisma (ne) propušta zatočenom suprugu i s kojim autorica počinje neizravan dijalog. Ovaj epistolarni roman iskreno je i osobno svjedočenje o ljubavi, odanosti i žrtvi koje mogu doživjeti i preživjeti samo rijetki.
Julienne Eden Bušić bila je studentica kada je, davne 1969. godine, u Beču upoznala Zvonka Bušića. Tada je prvi puta čula i riječ “Hrvat”. Djevojci iz Oregona, koja tada nije imala nikakve veze ni s Hrvatskom ni s Jugoslavijom, cijeli će život, unatoč tome, proći u znaku žrtve za hrvatsku ideju. Od godina provedenih u bijegovima od egzekutora Udbe, preko 13-godišnje robije zbog otmice aviona i smrti policajca, do 30-godišnjeg čekanja Zvonka, koji ju je, baš zato, prozvao “Penelopom”.