“Sam je početak novog desetljeća i nemamo dileme da će godine ispred nas donijeti samo dobre stvari: pred nama je (uz stotine ‘pobjeda na društvenom planu‘ koje se navodno podrazumijevaju) u paviljonima Centra, poredanima kao po nekom kreativnom kozmičkom neredu, cijeli svijet nove glazbe, kazališta, umjetnosti…”
Osamdesete godine dvadesetog stoljeća postale su mitske – glazba, osjećaj slobode, popuštanje rigidnog socijalizma, tehnološki napredak, vjera u bolju budućnost, ali nadasve popularna kultura stvorili su vrijeme koje je bilo drugačije i jedinstveno. Snježana Banović rođena je u sretnom trenutku da živi Zagreb tih godina, grad koji ‘izranja iz sna’, u kojem ‘muzika dolazi iz podruma i krova’… te da bude jedna od aktivnih i važnih protagonistica novovalne scene, a poslije i kulturne i kazališne. Vrijeme je to u kojem su vrata omladinskih redakcija otvorena srednjoškolcima, u kojem vas profesorica književnosti uvodi u tajne feminizma, u kojem ne postoji distanca između publike i zvijezda, vrijeme u kojem se sve informacije saznaju na magičnih dvjestotinjak metara Duhanskog puta. Kronika sretnih trenutaka intimna je i razotkrivajuća knjiga na čijim stranicama Snježana Banović toplo i nježno opisuje vrijeme koje je stvorilo i nju i nas, vrijeme u kojem su glazba, film, kazalište i izložbe bile najvažnije stvari na svijetu.
____
Snježana Banović je burno muzičko vreme novog talasa, dramu pozorišta unutar i van njega, kao i uopšte kulturu Zagreba i Jugoslavije osamdesetih godina prošlog veka opisala uzbudljivo i živo, iznutra, koristeći tehniku isprepletanosti emocija i činjenica. Rezultat je svedočenje o komotnosti 80-ih, osvajanju slobode u vremenu najlepših iluzija ... Tu mladu Snježanu, Branimir Johnny Štulić pita: "Jesi li sama večeras?", i kaže joj: "Moja si", "Volim te kad pričaš", pa opisuje njene "Usne vrele višnje" i "Život običnog tempa". (Vladislav Bajac)
____
Snježana Banović pokazuje da i sjećanja mogu biti akribična! Nevjerojatno je njezino pasionantno poslagivanje detalja koje bi malo tko tako točno zapazio, uz pomnju da činjenice, pune boja i mirisa, ne zatrpaju uvid u ono po čemu su uopše bile moguće. Ovo je knjiga o nastojanjima jedne generacije da se više kulturno, nego politički, rodi. (Slobodan Šnajder)
_____
Rukopis nije samo album zanimljivih, poznatih i važnih likova i njihovih životnih priča, iako je i taj aspekt prisjećanja na mnoge nevjerojatne sudbine i dramatične osobne povijesti svakako zanimljiv najširem krugu čitateljica i čitatelja. Ovo je knjiga o jednom društvu koje se mijenja, korjenito, radikalno, a uskoro i nasilno. (Darko Lukić)
