Najznačajnije delo Veljka Milićevića je kratak roman "Bespuće", pisan u Londonu i objavljivan u nastavcima tokom 1906. godine u časopisu „Srpski književni glasnik“. Milićević ga je pisao kao dvadesetogodišnjak i u samoj prozi uočljiva je njegova težnja za izgrađivanjem vlastitog jezičkog izraza. Kao zasebna knjiga štampan je u Sarajevu 1912. Ovaj roman na temu unutrašnjeg nemira i otrgnutosti iz rodne sredine smatra se za prvi, istinski moderan roman u srpskoj književnosti u kojem se pisac okrenuo istraživanju unutrašnjeg, odnosno samom čoveku, njegovim osećanjima i skrivenim svetovima. "Bepuće" je roman susreta, sećanja i samoposmatranja, s malim brojem likova i usporenim događanjima.
Gavre Đaković se vraća iz Zagreba u Liku, ali se oseća kao stranac među svojima. Ravnodušan je, kao da više ne pripada nekada poznatoj seoskoj sredini ...
Najznačajnije delo Veljka Milićevića je kratak roman "Bespuće", pisan u Londonu i objavljivan u nastavcima tokom 1906. godine u časopisu „Srpski književni glasnik“. Milićević ga je pisao kao dvadesetogodišnjak i u samoj prozi uočljiva je njegova težnja za izgrađivanjem vlastitog jezičkog izraza. Kao zasebna knjiga štampan je u Sarajevu 1912. Ovaj roman na temu unutrašnjeg nemira i otrgnutosti iz rodne sredine smatra se za prvi, istinski moderan roman u srpskoj književnosti u kojem se pisac okrenuo istraživanju unutrašnjeg, odnosno samom čoveku, njegovim osećanjima i skrivenim svetovima. "Bepuće" je roman susreta, sećanja i samoposmatranja, s malim brojem likova i usporenim događanjima.
Gavre Đaković se vraća iz Zagreba u Liku, ali se oseća kao stranac među svojima. Ravnodušan je, kao da više ne pripada nekada poznatoj seoskoj sredini ...